Prije 20 godina (19. februara 1992.) počela sam da se bavim ovim poslom, koji i danas obavljam. Ali prije 20 godina sam ga voljela, obozavala, sa pjesmom isla na posao (dobro jesam bila puno mlađa
), a danas ga obavljam samo reda radi. Sve se tu promijenilo (kao i svugdje, nazalost). Ono sto je nekada bilo vazno, vrijedno, danas se srozalo i nema vise nikakve vrijednosti. Posao jeste, na neki nacin, naporan, ali sam prije uzivala radeci ga, bila sam presrećna što sam bila u tom kolu, a danas....sve to otaljavam, priznajem, samo da mi ispadne iz ruke i više nisam toliko ponosna kao nekada.
Trebala sam biti spremna na ovo, jer se sve u zivotu promijenilo (
) pa je ovo bilo neminovno, ali ja sam od te cinjenice stalno bježala, a to cinim i danas:(((((
(0) Dodaj komentar | [ (0) Trekbekovi ] | [Permalink]
